Dinaridi su milenijumskim stvaranjem, nepristupačnošću i surovošću osigurali svoju prirodnu ljepotu. Iako od svih evropskih masiva najmanje „dirnut” ljudskom rukom posebna vrijednost Dinarida su upravo ljudi. Poznati naucnik Jovan Cvijic na ovo bi dodao da je ono što je “najposebnije” u vezi Dinarida – čovjek.

Specifičnost Dinarida ne čini samo priroda, već i ljudi koji od praistorijskih vremena žive na tom prostoru. 70 000 arheoloških lokaliteta i građevina nijemi su svjedoci različitih epoha, kultura i civilizacija koje su se smjenjivale ovdje od Brozanog doba, Antičke Grčke, Rimskog carstva, Vizantije, Mletačke Republike, Osmanlijskog carstva, Austrougraske… Ovaj region oduvijek je bio mjesto spajanja i razdvajanja različitih kultura Evrope, što je rezultiralo stvaranjem tri glavne religije. Na trenutke povezujuća, na trenutke razdvajajuća, ova kulturna raznolikost je takođe jedna od mnogobrojnih zadivljujućih obilježja Dinarida. Ipak, ono što je identitet, kulturu i život na ovom prostoru oblikovalo više od velikih svjetskih civilizacija i religija, jeste priroda. Život na spoju visokih kraških planina i mora, kroz vjekove izgradio je poseban tip ljudi – Dinarski. Da bi preživjeli , morali su da žive u neraskidivom skladu sa prirodom. Ribarsto, stočarstvo, tradicionalni zanati i vještine na ovim prostorima primjeri su održivog načina življenja i poštovanja prirode. Zato je danas ovaj predio toliko i očuvan, jer da bi preživjeli, ljudi su morali da poštuju i čuvaju prirodu oko sebe. Međutim, težak način života doveo je do iseljavanja velikog broja stanovnika sa područja Dinarida. Oni koji su ostali, danas žive na jednom od prirodno najočuvanijih prostora Evrope. To je prilika i veliki potencijal da kroz spoj poljoprivrede i turizma budu uspješni primjeri razvoja lokalnih područja.

Dinaridi su primjer da u svijetu još postoje netaknuta područja sa očuvanim prirodnim vrijednostima, gdje se ukus i način pripreme ljekovitog bilja, mesa, sira, ribe, vina, meda, maslinovog ulja i ostalih darova prirode nastalih na spoju jedinog kraškog predjela u Evropi i Meditarana, nije mijenjao vjekovima.

U tome se i sastoji njegova ljepota. Naš zadatak i obaveza je da divlju ljepotu Dinarida sačuvamo za budućnost.