Vijesti

/2016

Humanitarno-sportskom manifestacijom do promocije geobaštine
10/08/2016

Katarina Milković, ravnateljica Pećinskog parka Grabovača, organizirala prvi pećinski trekk u regiji

Pećinski park Grabovača je 23. srpnja posjetilo gotovo tisuću ljudi: preko 600 ih se natjecalo u prvom Lika Cave Trekku, neki su došli vidjeti kako sve izgleda, a neki su došli na koncert grupe Vatra u pećini

 

„Mjesec i pol dana pripremali smo prvi Lika Cave Trekk pa nimalo ne čudi da sada dane provodim rješavajući brojne poslove koje sam u parku za to vrijeme zapostavila, ali i spavajući, jer san je ono što mi ponajviše nedostaje posljednjih tjedana“, priča nam Katarina Milković, ravnateljica hrvatskog Pećinskog parka Grabovača. Dok šećemo istim onim stazama kojima su 23. srpnja čak 624 natjecatelja iz šest država protrčala sudjelujući u prvom natjecanju ovoga tipa u Hrvatskoj, Katarina zaključuje da za organizaciju takve humanitarno-sportske manifestacije treba najmanje pola godine kako bi se pronašli sponzori, dogovorile suradnje i osigurao uspjeh. Ona se ovakve manifestacije dosjetila u ožujku, a s detaljnim pripremama krenula je zajedno sa svojom ekipom tek sredinom svibnja.

Zašto su krenuli u akciju tako kasno, pitanje je koje se nameće samo po sebi. „Mi zapravo nismo ništa planirali za ovu godinu, već smo osmišljavali manifestaciju koja bi dogodine mogla zaživjeti. Naišli smo međutim na dobre suradnje, a kada smo pronašli datum koji bi svima odgovarao, ispostavilo se da se on poklapa s Lika Trekkom koji se već godinama održava“. Stvari su se lijepo poklopile: Lika Trekk je postao Lika Cave Trekk, čime su Lika, a ujedno i Hrvatska, dobile prvi trekk kroz špilje. Popularizacija geobaštine i georaznolikosti bila je glavni cilj ovog događaja i u tome su uspjeli, zaključuje Katarina dodavši da su tri nacionalne televizije popratile događaj.

Nitko nije vjerovao da će se toliki broj trkača prijaviti na manifestaciju. „Vjerujem da je atraktivnost moje Like i ovog parka pridonijela cijeloj priči“, ponosno ističe.

Od ideje do tradicije

Lika Cave Trekk će postati tradicionalna utrka i održavat će se tijekom srpnja, baš kao i ove godine, kada su uz Hrvate, Grabovačom trčali Slovenci, Irci, Rusi, Belgijanci i Kanađani. „Želja nam je da se poveća broj trkača, ali i broj ljudi koji se upisuju u Registar dobrovoljnih darivatelja krvi Zaklade Ana Rukavina. Ove godine upisalo se 47 osoba i u Zakladi su time prezadovoljni, a ja mislim da smo mogli puno bolje“.

Iako na prvu ruku nije vidljiva poveznica između pećina i Zaklade Ana Rukavina, koja je postala zaštitni znak borbe protiv leukemije kako u Hrvatskoj tako i u regiji, doznajemo da je Ana rođena u Perušiću, gdje se nalazi i sjedište parka. „Osmišljavajući kako popularizirati georaznolikost, posebice kako privući medije i putem njih ljepote parka pokazati cijeloj državi, zaključili smo da je to moguće jedino kombinacijom sporta i humanitarne orgnaizacije. Malo po malo, znajući da je Ana Rukavina iz Perušića, kontaktirali smo Zakladu i došli do fantastične priče“, objašnjava Katarina. Da sve zajedno još bolje začine, pozvali su Vatru, bend koji je nedavno svirao i u zraku, te im omogućili i svirku pod zemljom. Bio je to koncert na 8 stupnjeva, dok je vani bilo vrelih 30-ak… Oko 350 ljudi slušalo je „Tango“, od kojih je barem 150 došlo samo zbog takvog neobičnog koncerta.

Reakcije ljudi na sve što su toga dana mogli doživjeti u Pećinskom parku Grabovača bile su fantastične. Ravnateljica s ponosom ustvrđuje da Hrvatska gorska služba spašavanja nije imala nijednu intervenciju. „Očekivali smo barem dehidraciju, no ljudi su očito bili jako dobro pripremljeni, s obzirom na 30 stupnjeva Celzijusevih“, objašnjava dodajući s velikim osmjehom, kao da je to tek tada shvatila, da je ona sa svojom ekipom osmislila vjerojatno prvi pećinski trekk na svijetu!

Budući regionalni park

Na Grabovači se nalazi neprocjenjivo bogatstvo podzemnih krških oblika, čak 1/4 od ukupnog broja zaštićenih speleoloških objekata u Hrvatskoj. Znaju to zahvaljujući najnovijim istraživanjima, koja su otkrila preko 40 speleoloških lokaliteta, uz ona koja već imaju i kojima upravljaju: špilja Samograd, Medina i Amidžina špilja, koje su ujedno i geomorfološki spomenici prirode od 1964. godine. „

Grabovača nije pod preventivnom zaštitom od 2012. Tada smo odbili trajnu zaštitu u toj kategoriji, jer smo s pokrenuli istraživanja šireg područja i upravo sada očekujemo da se dovrši stručna podloga s prijedlogom nove kategorije zaštite. Želja nam je da to bude Regionalni park, ali hoće li biti, to ne znamo“. Katarinin se mali tim udružio sa znanstvenicima i krenuli su u sve vrste istraživanja: geomorfološka, speleološka, geološka, biološka sa studentima biologije… Trenutačno vrše istraživanja za šišmiše, a Ministarstvu zaštite okoliša i prirode podnijeli su zahtjev i za proširenje granica parka, uz već spomenuti za dobivanjem nove kategorije zaštite.

Što zaštita znači za park? Više zaposlenika, veće prihode? „Ponajprije, to znači sprečavanje devastacije područja o kojemu govorimo. Mi se želimo postaviti kao tampon zona između onih koji gospodare i onih koji rade eventualne devastacije. Treba spriječiti i odlaganje otpada i izgradnju šumskih cesta pored ulaza u špilje, te zaštititi sve one koji idu u šumu od eventualnog upadanja u jame. Te su jame i špilje trenutačno neobilježene i svi korisnici šume lako mogu završiti ozlijeđeni“, upozorava ravnateljica i dodaje da bi joj još dva zaposlenika svakako dobro došla jer ih u parku ima premalo – samo četvero: stručna služba, nadzornik, računovodstvo i ravnateljica. „Zapravo, svi sve radimo! Svi smo i vodiči, i voditelji projekata, radimo na blagajni, čistimo toalet… A posjetitelja je svake godine sve više, što znači i više obaveza“.

Grabovača ima puno projekata, volonteri iz cijelog svijeta dolaze na brojne edukacije, a postala je zanimljiva i za školske ekskurzije. Za rad s djecom ipak zapošljavaju studente učiteljskih škola, koji su završili određene predmete koji im pomažu kako bi djeca dobila najbolju moguću skrb, a istovremeno i znanje o geobaštini. „Profesori putem medija doznaju za Grabovaču i to je jako dobar pokazatelj da je važno medije pozivati na svaki događaj koji organiziramo. Uvjerena sam da je 1500 učenika više u svibnju ove godine, u odnosu na godinu ranije, rezultat dobre medijske eksponiranosti parka“.

Suradnja s lokalcima postoji, ali proizvodi nedostaju

Proširenje granica parka podrazumijevalo bi i proširenje ponude. Katarina prvu vidi kroz pozučne staze koje je neophodno napraviti kako bi se ljudi upoznali s nevjerojatnim bogatstvom dinarskog krša. Za to će financijska sredstva potražiti u raznim fondovima, od relevantnih ministarstava i agencija koje znaju imati dobre natječaje. A u sve će puno više i češće uključivati lokalno stanovništvo, koje se spomenutim Lika Cave Trekkom, veoma iznenadilo.

„Lokalno stanovništvo je šokirano, nisu ni sanjali da će toliki broj ljudi doći… Naučeni su da organiziramo seminare, stručna osposobljavanja, edukacije i vjerojatno su pretpostavljali da će ovo biti jedna od takvih manifestacija. Iskreno, ni mi nismo očekivali da će ovo imati takve razmjere. Na prve utrke obično dođe dvjestotinjak trkača, a sada se doslovce dogodio potop“, zadovoljno se prisjeća vrućeg srpanjskog dana dodajući da s lokalnim stanovništvom imaju razvijen dobar dijalog te da im pomažu i rado uskaču kada u parku nastane gužva.

Hoće li lokalno stanovništvo sada konkretnije surađivati s parkom, proizvoditi lokalne proizvode koji bi pronašli svoje mjesto u prtljazi turista? Katarina u to ne vjeruje, barem ne zasad. „Mi smo tvrdoglav i nedokazan narod. Kroz volonterske projekte međutim pokušavamo senzibilirati sve te ljude koji žive kako na području parka, tako i na području cijele općine. Želimo da shvate da se od turista koji nam dolaze može živjeti. Primjećujem neke pomake, no to još uvijek nije mjerljivo. Zasad sam zadovoljna što smo uspjeli postići da lokalnom stanovništvu ne smeta što u njihov kraj dolaze neki strani ljudi. Malo je ljudi koji se bave proizvodnjom na svojim poljoprivrednim gospodarstvima, pa je i takvih proizvoda još uvijek malo, s obzirom na to koliko se može“.

Katarina međutim zaključuje kako je kronični problem strahovita depopulacija stanovništva, o kojoj se tako malo i škrto progovara u medijima. „Kad bi bilo više ljudi koji žive u Perušiću, sigurna sam da bi se puno više njih i bavilo prodajom svojih proizvoda“.

 

Petra Boić Petrač, WWF Adria