Klimatske promjene na djelu – najezda osolikih muva i biljnih vasi u Crnoj Gori
Osolike muve (lat. Syrphidae iz reda Diptera – dvokrilaca), su insekti koji se posljednjih dana mogu vidjeti u velikom broju u Crnoj Gori, a pogotovo na području Nikšića, i potpuno su bezopasni insekti potvrdio je Specijalista biologije-ekologije Miloš Džiknić – prošlogodišnji predstavnik Crne Gore na Svjetskom kongresu mladih za klimatske promjene.
Odrasle jedinke osolikih muva se uglavnom hrane nektarom i polenom – te su zbog toga, nakon pčela, drugi najbrojniji oprašivači, jako bitni za ekosistem. Takođe, radi se i o ekonomski korisnim vrstama za čovjeka u organskoj poljoprivrednoj proizvodnji, jer se larveni stadijum ovog insekta hrani biljnim vašima – inače velikim poljoprivrednim štetočinama.
Kod naših sugrađana je ovih dana izazvana velika zabrinutost, zato što osolike muve, kao što i sam naziv govori, na prvi pogled liče na ose, koje spadaju u grupu opasnijih vrsta insekata za čovjeka (zbog posjedovanja otrovne žaoke kojom se služe u samoodbrani).
– OSOLIKA MUVA
Sam taj njihov izgled koji podsjeća na osu, je u stvari specijalni mehanizam mimikrije – imitacije, odnosno zaštite osolikih muva od svojih predatora (ptica, paukova i osa), jer žuto-crnom obojenošću svog tijela imitiraju izgled ose, pčele ili stršljena, za koje se u prirodni zna da su opasni insekti sa otrovnom žaokom, koje u većini slučajeva čak i ptice kao njihovi predatori, izbjegavaju da napadnu.
Ali za razliku od osa, osolike muve su potpuno bezopasne, jer ne posjeduju žaoku, a usni aparat im je stvoren samo sa uzimanje polena i nektara. I kao što sam već naveo, osolike muve imaju veoma važnu ulogu u prirodi, jer nakon pčela one predstavljaju najznačajniju grupu oprašivača, s obzirom da se odrasle jedinke isključivo hrane polenom i nektarom, pa im otuda i drugi naziv “cvjetne muve”, dok kao prirodni regulatori štetočina – biljnih vaši, doprinose biološkoj kontroli brojnosti ovih štetočina, pa samim time doprinose i ekonomiji u organskoj poljoprivrednoj proizvodnji.
Biljne vaši su mali insekti veličine do 5mm, mekog tijela, žute, zelene, crvene do crne boje. Javljaju se u brojnim kolonijama, na različitim djelovima biljaka, hraneći se biljnim sokom, te prouzrokuju različite štete – prvenstveno isušivanje biljke.
Velika najezda osolikih muva i biljnih vaši, takozvana “eksplozija populacije”, takođe može da bude biološki indikator i pokazatelj klimatskih promjena, te da bi razumjeli pojavu najezde osolikih muva, moramo prvo sagledati i razumjeti samu biologiju i ekologiju ove vrste, kao i njen životni ciklus, i uvidjeti da je ovo prirodni fenomen prouzrokovan prvenstveno ekstremnim vremenskim promjenama – smjenom obilnih padavina, povećanjem vlažnosti vazduha i viših dnevnih temperatura ( tropski toplotni talas što je zadesio Evropu) kao i povećanjem brojnosti biljnih vaši kao plijena odnosno hranidbenog resursa larvi osolikih muva.
Zabilježeno je da je proizvodnja jaja kod ženki osolikih muva djelimično zavisna i od unosa polena kao izvora proteina, a i primjećeno je da ženke polažu i za do 50% više jaja ako se na biljci domaćinu nalazi veće leglo biljnih vaši, kojima se hrane larve osolikih muva.
Kako se dalo vidjeti, prethodnih nedjelja, prostor Balkana se susreo sa velikim vremenskim nepogodama, obilnim padavinama što je uzrokovalo povišenu vlagu, dok su između kišnih dana bili sušni periodi sa jako visokim temperaturama, što je prirodno uslovilo i bolje životne uslove da se poveća i brojnost biljnih vaši. To su prvo primijetili svi naši sugrađani koji se na svojim imanjima, plastenicima i baštama, ovih dana bore sa najezdom biljnih vaši što uništavaju njihove zasade paprika, krastavaca, kupusa, zelene salate itd.
Po automatizmu, kako se povećao broj biljnih vaši, povećao se i broj svih organizama koji se njima hrane, poput osolikih muva i bubamara, s tim što ovaj fenomen povećanja i broja bubamara, s obzirom da nisu tip insekta neugodan ljudima za vidjeti, njihova brojnost nije izazvala zabrinutost, kao što je izazvala brojnost osolikih muva.
Kako ih u prirodi ne bi pomiješali sa osama i pčelama, i kako bismo izbjegli neprijatne i bolne ubode osa, možemo da prije svega naučimo da ih razlikujemo, što i nije tako teško, nakon opisa što slijedi sa fotografijom.
Prije svega, dok ose i pčele imaju dva para krila, osolike muve imaju samo jedan par krila kojim jako brzo mašu i mogu da “lete u mjestu” iliti lebde, zato se na engleskom i nazivaju “hoverfly” tj. u prevodu – muve lebdilice. Takođe je interesantno kako mogu da lete i unazad, za razliku od osa i pčela.
Taj način njihovog leta je prva stvar na koju treba da obratimo pažnju, jer jedino one mogu da lebde u jednom mjestu.
Ako se malo bolje zagledamo, vidjećemo da ose, pčele i bumbari imaju jako dugačke antene na glavama koje pomjeraju, dok osolike muve imaju jako kraće i tipičnu glavu muve sa velikim složenim očima. Osolike muve nemaju usko izduženo tijelo kao ose, već su mnogo robustnije i okrugle.
Osolike muve se koriste u Americi u organskoj proizvodnji!
Ukratko, koliko je ova vrsta korisna kao polinator – tj. oprašivač, tako i kao biološka kontrola štetočina, pa se u Americi, poslednjih godina ova vrsta koristi i u biološkoj zaštiti gajenih biljaka, te se unosi u agrobiocenozu, vještački uzgaja kako bi čuvala rasadnike i pomaže u borbi protiv širenja biljnih vaši u organskoj proizvodnji, pa iz tog razloga ima pored ekološkog i ekonomski značaj.
