8210 Karbonatne stijene sa hazmofitnom vegetacijom
PAL.CLASS.: 62.1
EUNIS 2007: H3.2
Specifične zajednice obrazuju se u pukotinama krečnjačkih stijena Dinarida, u njima raste najveći broj endemičnih biljnih vrsta. Na zapadnim Dinaridima prisutne su stijene reda Potentilletalia caulescentis, koji pored otvorenih obuhvata i stjenjarske sinuzije unutar šumskih kompleksa. U gorskom, subalpijskom i alpijskom pojasu centralnih i jugoistočnih Dinarida, smjenjuju se stijene endemičnog roda Amphoricarpetalia.
Obuhvaćeni tipovi: Adianthetum capillus-veneris, Pinguiculetum hirtiflorae, Polypodietum cambric, Polypodietum vulgare, Phyllidetum scolopendrii, Cystopteridetum fragilis, Putorietum calabrice, Centaureetum glaberrimae, Ramondetum serbice, Seslerietum robustae, Moltkietum petraeae, Seslerietum juncifoliae, Edriantheum, Amphoricarpetum, Potentilletum clusianae, Micromerietum croaticae i sl.
Indikatorske biljke: Adiantum capillus-veneris, Pinguicula hirtiflora, Polypodium cambricum, Polypodium vulgare, Phyllitis scolopendrium, Cystopteris fragilis, Asplenium trichomanes, Neckera crispa, Putoria calabrica, Sesleria robusta,Centaurea glaberrima, Moltkia petraea, Campanula austroadriatica, Sesleria juncifolia, Asplenium lepidum, Asplenium trichomanes, Edrianthus graminifolius, Campanula rotundifolia, Seseli rigidum, Centaurea incompta, Potentilla caulescens, Minuartia clandestina, Edrianthus serpyllifolius i d r.
Od obale mora do alpijskog pojasa na dinarskom luku rasprostranjena su Karbonantne stijene sa hazmofitskom vegetacijom. Pukotine stijena su specifična staništa na kojima vladaju teški životni uslovi, sa malo sitnog tla u pukotinama i velikim dnevnim i godišnjim kolebanjima temperature.U ovom tipu staništa zastupljen je veliki regionalni diverzitet vrsta i zajednica sa značajnim brojem kako lokalno, tako i regionalno endemičnih biljaka. Staništa obuhvataju vegetaciju u pukotinama karbonatnih stijena sa širokim rasprostranjenjem od obale mora do alpskih pojaseva. Ipak mogu se razlikovati dva podtipa: termo- i mezo – mediteranske stijene, te planinske i oro- mediteranske stijene. Ovakav tip staništa nije moguće zamijeniti sa drugim tipovima jer je fiziognomski vrlo jasan. Ekološki je veoma heterogen pa može formirati različite zajednice: od ekstremno suvih do stalno vlažnih, od onih bez vaskularnih biljaka do onih potpuno obraslih, od zasijenčenih do osunčanih itd. Neke od zanimljivih predstavnika na ovom tipu staništa su:
© Muriel Bendel
Modro lasinje (Moltkia petraea)
Modro lasinje (Moltkia petraea) je rasprostranjena u jugoistočnoj Evropi i endem je Balkanskog poluostrva. Raste na sunčanim i suvim mjestima u pukotinama stijena. Ime vrste ukazuje na to da raste na stjenovitim mjestima, potiče od grčke riječi petros što znači kamen, stijena. Listovi, stabljike i cvjetovi imaju andioksidativna svojstva.
© Jasenka Topic
Uskolisno zvonce (Edraianthus tenuifolius)
Uskolisno zvonce (Edrainthus tenoifolius) predstavlja pravi prirodni ukras mediterana i submediterana. Čitav rod Edraianthus A. DC. je endemičan i vrlo zanimljiv za istraživanje taksonomskih i biogeografskih osobina, jer je njegovo središte rasprostranjenja u središnjem dijelu Balkanskog poluostrva. U vertikalnom pogledu vrste ovog roda nalaze se na svega nekoliko metara od mora, a druge vrste ovog roda se nalaze na najvišim vrhovima planinskih masiva. Ova vrsta je endem primorskih Dinarida, obuhvatajući usko područje Slovenije, zatim Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Albaniju. Najbliži srodnik uskolisnog zvonca je stenoendem Edraianthus hercegovinus K. Maly, koji je jedino zastupljen na Jelenku – Čvrsnica planina.