Narodna umjetnost nastala u ruralnim područjima Dinarskog gorja proizvod je međusobnog prožimanja i uticaja brojnih faktora, prirode, privrede, načina života, porijekla stanovništva. Tu spadaju umjetničke tvorevine upotrebnih, ukrasnih i kultnih predmeta, koje su svojeručno stvarali samouki umjetnici, žitelji sela, prije svega za sebe i svoju porodicu, a potom za prodaju ili razmjenu. Narodne tvorevine nose obilježja područja u kojem su stvorene i odlikuju se raznovrsnošću oblika, figuralnosti, kolorističkih efekata i ornamentalnog ukrašavanja.

U selima bližim planinskom lancu dinarskog sistema, na tvorevine narodne umjetnosti slabije su uticali stilovi drugih kultura. Tu su bile izražene uglavnom naslijeđene, tradicionalne forme. Najjednostavniji geometrijski motivi nalaze se na znatnom broju predmeta od drveta, tekstila, gline. Dosta je bilo zastupljeno pletarstvo, vještina kojom su se zanimali muškarci. Izrađivali su mnoge predmete od pruća, trske i slame, raznih namjena i oblika.

Izrada i ukrašavanje drvenih predmeta bili su razvijeni u šumovitim krajevima. Time su se uglavnom bavili pastiri. Plitko urezani, zarezivani i izdubljeni geometrijski motivi nalazili su se na gotovo svim upotrebnim i ukrasnim predmetima u seoskim domaćinstvima. To su pastirske čaše, štapovi, britve, lule, svirale, preslice, vretena, kutije, drvene kašike, slanici, police, nasloni klupa, volujski jarmovi. Urezani ukrasni motivi na preslicama i brojnim sitnim predmetima dinarskog područja pokazuju visok kvalitet obrade. Najčešći motivi su crte, ravne kose i cik-cak u različitim kombinacijama, rozete, jednostavni i koncentrični krugovi.

U zanatska ostvarenja vještih samoukih seoskih umjetnika treba istaći figurativnost na vratu gusala, sa područja gdje se taj instrument koristio. Figure ljudskog lika, životinja (ptica, divokoza, zmija) ponekad su veoma izražajne i posjeduju određene likovne vrijednosti. Umijeća seoskih zanatlija uočavaju se i na izradi i rezbarijama raznih tipova stolovača, počasnih stolica seoskog domaćinstva. Gusle (©FLICKR – awmc1) i stolovače su bili karakteristični predmeti za krajeve Crne Gore, Hercegovine i Zapadne Srbije.

U prošlosti se prerađivala vuna, kostret, konoplja, lan, sirovine koje su žene najćešće same proizvodile i od dobijenih prediva tkale i plele brojne upotrebne i ukrasne predmete za svakodnevne i praznične prilike.

Valjala se vuna od pusta i po tehnici rada izrađivale prostirke za spavanje i druge predmete. Prekrivači, velence, guberi, biljci, gunjevi, struke, torbe tkanice, pojasevi, ukrašavani su geometrijskom ornamentikom, raznobojnim prugama, motivima romba, kvadrata i trougla. Vuneni pokrivači su rađeni od pređe prirodnih tonova sivkaste, bijele i mrke boje. Ponekad su bili bojeni u crveno, crno ili u više nijansi boja. Vuneni pokrivač biljac je bio karakterističan proizvod domaće tkačke radinosti, naročito u Lici.

Elementi specifični za narodnu umjetnost dinarskog područja uočavaju se i u ukrasima na nošnji, u rasporedu i tipu veza na košuljama i maramama, u motivima tkanih kecelja, u opšivenim ivicama i šavovima odjeće, trakama od sukna, i td.

Na platnu se vezlo nitima vune, lana, pamuka, ili svile, različitim bojama i debljinom konca. Jednostavnim tehnikama rada i geometrijskim motivima vezle su se marame, ukrasi na košuljama, sitne platnene tekstilije.

Na tvorevinama narodne umjetnosti bili su zastupljeni i floralni motivi, cvjetne lozice, lale, ruže, buketi cvijeća, kao i zoomorfni ornamenti, razne vrste ptica i životinja, živih boja, posebno na tkanim predmetima, ćilimima, pregačama, torbama, peškirima i djelovima ženske i muške narodne nošnje, a takođe i na oslikanom kućnom mobilijaru, škrinjama, ormarima, krevetima, kredencama, kolijevkama, igračkama i dr.

Među najstarijim i najvitalnijim tradicionalnim predmetima pokućstva ovih prostora bila je škrinja za smještaj hrane, odjeće, posteljine, predmeta ručnog rada, nakita, novca i drugih dragocjenosti. Specifičnost škrinje karakteriše brojnost naziva i način njene izrade (skrinja, baul, baun, bajuo, sehara, sanduk, kovčeg, kufer …) U upotrebi su bile jednostavne ruralne škrinje sa i bez ukrasa i zanatskim umijećem oslikane i rezbarene škrinje.

Škrinje ruralnog tipa, pravili su samouki majstori u svojim domovima, koristeći kućne alate, poput testere, sjekire, svrdla, dlijeta, tesle i noža. Izrađivali su i obične jednostavne sanduke za odlaganje hrane, žitarica, brašna, suvog mesa i raznih predmeta potrebnih na selu.

Za čuvanje ruha radili su škrinje grublje izvedbe, ukrašavane tehnikom usijecanja i plitke rezbe, rijetko duborezom. Ornamenti su različiti, najčešće geometrijski, linije, trouglovi, četvorouglovi i krugovi. Ovi motivi su ponekad farbani živim bojama.

Zanatske škrinje su finije izrade, kod kojih su karakteristična dva tipa, tzv. skadarske škrinje sa oslikanim ukrasom, odomaćene u zanatstvu Skadra (Albanija) i rezbarene, primorske škrinje, rađene u finom duborezu (Boka Kotorska i Dalmacija). Proizvodili su ih specijalizovani majstori škrinjari. Slikane škrinje su prepoznatljive po oslikavanju tri strane floralnim ornamentom sa smirenim ili intenzivnim koloritom, na kojima je i unutrašnja stranica poklopca obojena. Kod škrinja primorskog tipa fini duborez je zastupljen cijelom površinom prednje strane, gdje se smjenjuju floralni i figuralni motivi.

Raznolikost narodne umjetnosti Dinarida dopunjuju i proizvodi seoskih zanatlija, naročito lončara, koji su na nožnom vitlu izrađivali od gline kotlove, zdjele, vrčeve i druge grnčarske posude, raznih vrsta i oblika, pretežno za kuhinjsku upotrebu, neglazirane ili na poseban način potamnjene, bez ukrasa ili sa oskudno ornamentisanim geometrijskim motovima. Među kovanim ukrasnim predmetima ističu se ženski nakit i neki elementi muške dinarske nošnje, pr. toke, pojasevi, ukrasi na oružju, kao i razne kutije, spremnici, posude, amajlije, koje su radili majstori kovači, kujundžije, od kovanog srebrnog, olovnog i bakarnog lima, tehnikom livenja, iskucavanja, graviranja, cizeliranja i filigrana. (Bosna i Hercegovina, Zapadna Srbija, Hrvatska, Albanija).

Pored raznovrsnih upotrebnih i ukrasnih predmeta likovne narodne umjetnosti, na prostorima Dinarskog sistema značajno su bile zastupljene i obredne umjetničke tvorevine (različiti oblici maski, uskršnja jaja, obredna peciva, kultne figurine, sakralni i nadgrobni spomenici). Promjenama socio ekonomske strukture i brzim procesom urbanizacije ruralnih područja, održivost narodne umjetnosti se gasi, čime se i tradicionalne vještine i mnoge rukotvorine seoske radinosti postepeno gube i nestaju.