Status zaštićenog područja dobio je još 1980. godine zahvaljujući svojem izuzetno vrijednom biljnom i životinjskom svijetu, geološkim i geomorfološkim fenomenima, vrijednim zajednicama morskog dna te bogatom arheološkom naslijeđu. Parkom prirode proglašen je 1988. godine.

Mediteranska vegetacija Telašćica broji preko 400 biljnih vrsta, brojne rijetke i endemične. U podmorju živi oko 250 biljnih te 300 životinjskih organizama. Među endimičnim vrstama posebno je značajna mesojedna spužva vrste Asbestopluma hypogea, otkrivena u potopljenoj špilji na Garmenjaku Velom na samo 24 m dubine. Ta stanovnica velikih dubina u takvom je plićaku otkrivena još jedino u Francuskoj.
Najvećim dijelom dno uvale Telašćica je prekriveno zajednicama morskih cvjetnica, staništem izuzetno bogatim životinjskim svijetom i značajnim za razmnožavanje brojinih vrsta riba.
Područje strmaca je bogato zanimljivim biljnim i životinjskim svijetom. Na samim stijenama pod morem žive različiti korali, uključujući i danas već prorijeđene crvene korale. Stijene su zanimljive i iznad mora, jer na strmim liticama raste na primjer dubrovačka zečina, a ovdje je i najsjevernije stanište drvenaste mlječike. Na stijenama se gnijezdi sivi soko Falco peregrinus, a uz njega se može sresti i eleonorin soko Falco eleonore. Zahvaljujući prisutnosti velikog broja jedinki ove dvije zaštićene vrste, prostor Telašćica je uvršten u Ornitološki značajna područja (Important Bird Area-IBA područja).

Tri priorodna fenomena predstavljaju osnovna obilježja ovog područja. Jedinstvena uvala Telašćica kao najsigurnija, najljepša i najveća prirodna luka u Jadranskom moru, unutar koje se nalazi 25 uvala, pet ostrva i hridi.. Strmac ili takozvane “stene”, koje se uzdižu do 161 metar nad morem i spuštaju se u dubinu do 90 m. Slano jezero Mir, kraška depresija koja se nakon zadnjeg ledenog doba ispunila morem, koje u nju prodire kroz brojne mikropukotine. Dužine je 900, a širine 300 metara. Jezero je jako plitko, najveće dubine 8 metara, pa su temperaturne amplitude u njemu znatno izražene. Nadprosječno je slano zbog isparavanja. Ekstremni uslovi koji u njemu vladaju razlog su biološkog siromaštva jezera, koje broji svega nekoliko vrsta riba školjkaša, puževa i rakova, te jednu vrstu jegulje, zvanu kajman. Najslikovitiji među ostrvima u Telašćici je ostrvo Katina, a najneobičniji zasigurno Taljurić.
Područje parka od davnina je bilo naseljeno, o čemu svjedoče brojni arheološki ostaci poput humaka i ostataka rimske građevine iz prvog vijeka.

Park nudi šetnje prirodom, krstarenje, vožnju biciklom, foto-lov. Moguće je i roniti na nekoliko atraktivnih lokacija u blizini klifova. Posjetioci ponekad imaju nesvakidašnju priliku uživati u druženju s porodicom delfina u akvatoriju Parka. Delfini su česti gosti spoljnjeg, ali i unutrašnjeg akvatorijuma parka i posljednji su morski sisavci na Jadranu. Posljednjih nekoliko godina, Park prirode Telašćica postao je svojevrsno utočište za napuštene magarce na Dugom otoku. Svi se oni slobodno kreću na području od uvale Mir do južnog kraja ostrva. Dalmatinski ili primorsko – dinarski magarac jedna je od izvornih i zaštićenih pasmina u Hrvatskoj i dio je nacionalne kulturne i prirodne baštine.

S obzirom da Park prirode Telašćica čini 64% more, najjednostavnije je doći brodom. U područje Parka može se doći vlastitim ili iznajmljenim plovilom, ili u organizaciji jednog od mnogobrojnih brodara ili turističkih agencija na Jadranu. Ukoliko se dolazi s kopna, najjednostavnije je doći iz mjesta Sali koje je najbliže naselje Parku. Do Sali se može doći direktnim brodskim linijama iz Zadra ili linijom za mjesto Brbinj na sjevernom kraju Dugog otoka pa potom automobilom do Telašćice. Zadar je velikim brojem avionskih, autobusnih i brodskih linija povezan s ostalim većim gradovima Hrvatske, ali i evropskim gradovima.

Adresa
Park prirode Telašćica
Sali IV 2, HR-23281 Sali

Telefoni
+385 23 377 096

Web: www.telascica.hr
Mail: telascica@telascica.hr
telascica@zd.t-com.hr