Sivi evropski vuk – Canis lupus
Ime: Canis lupus – sivi evropski vuk
Izgled: Podsjeća na većeg psa. Boja krzna zavisi od staništa. Vukovi dinarskog područja najčešće imaju tamnosivu boju krzna na leđima i repu, koja prema trbuhu i nogama prelazi u svijetlosivu. Tijelo je prilagođeno trčanju i dugotrajnom kasu. Grudni koš je uzak, laktovi uvučeni prema unutra, a šape su okrenute prema van. Ima četiri prsta na zadnjim, a pet na prednjim nogama. Čeljusti su snažne sa jakim i oštrim zubima.
Dužina tijela: od vrha nosa do vrha repa oko 170cm (rep 42 cm)
Visina tijela u grebenu: oko 70cm
Tjelesna težina: 30-50kg
Ishrana: mesojed
Parenje: monogamo (dominatni mužjak i ženka)
Broj okoćenih mladunaca: 3-7
Brojnost sivog evropskog vuka dinarsko-balkanske populacije, koja obuhvata područje od Slovenije do sjeverne Grčke, uključujući Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju, Albaniju i Bugarsku procjenjuje se između 3,900 – 5,000 jedinki.
Može živjeti na najrazličitijim tipovima staništa, jer ono prije svega zavisi od dostupnosti plijena i ljudskog uznemiravanja. Najčešće živi u šumama, ali je to poslijedica činjenice da ga je čovjek potisnuo sa otvorenih područja.
Sivi vuk je društvena životinja koja živi u čoporu. Čopor je porodična zajednica: srž čini roditeljski par dok su ostali pripadnici čopora njihovi potomci. U čoporu se najčešće razmnožava samo dominantan par (alfa mužjak i alfa ženka), koji stvaraju vezu za cijeli život. U čoporu postoji jasna hijerarhijska struktura – roditeljski par je dominantan dok ostali pripadnici međusobno grade odnose nadređenosti i podređenosti. Ako na staništu nema dovoljno hrane, podređeni vukovi će početi napuštati čopor (disperzija), što je jedan od unutrašnjih mehanizama regulacije veličine čopora. Vukovi su u čoporu tokom cijele godine – udruženo love, podižu štence i brane svoju teritoriju. Veličina čopora zavisi od količine i veličine dostupnog plijena. Vukovi su izrazito teritorijalne životinje budući da na njemu osiguravaju svoj plijen. Kako su teritorije dinamične (zavise od količine hrane, smrtnosti štenaca i veličine čopora) česti su prostorni razmještaji. Granice teritorija nekoliko čopora mogu se djelomično preklapati na njihovim rubovima, što znači da ih mogu koristiti različiti čopori, ali u različitom dijelu godine. Upotreba staništa varira tokom godine i zavisi od dostupnosti hrane, reproduktivne aktivnosti i uznemiravanja. U proljeće i ljeto čopor se zadržava u blizini brloga i okupljališta, a u jesen, kada štenci postanu mobilniji, kretanje po teritoriji postaje ravnomjernije. Svoju teritoriju aktivno obilježavaju urinom, izmetom, grebanjem po tlu i zavijanjem.
Na području Dinarida najveću opasnost za sivog vuka pradstavljaju: fragmentacija, uništavanje i nestajanje staništa,smanjenje brojnosti divljači kojima se hrani (srna, jelena i dr.), kao i loša prihvaćenost od strane ljudi.